Sekretarica

SekretaricaIza?la je iz automobila pred zelenom zgradom poliklinike, onako kako to rade dame. Zamolila je vozaca da joj otvori vrata, a zatim se okrenula docekav?i se sljubljenih nogu na plocniku, tako da se suknja tamno plavog kostimica koketno zadigne, tek centimetar iznad koljena. Pazljivo se zbigecala i pri odlasku izostavila rukavice, suncane naocale i nisku perli, kako ne bi ostavljala dojam pateticne starice. Sigurno je zakoracila kroz staklena vrata kao da ulazi u ?oping centar i posjela se u cekaonicu, ignorirajuci u potpunosti prijemne ?altere i ljude koji su u redovima cekali pred njima. Nije sa sobom nosila uputnicu, nalaze niti fascikl u kojem bi se mogla nalaziti neka dokumentacija. Ispreplela je zaglavke prstiju, polozila ih na torbicu u krilu i smireno cekala. ?Kao paucica Charlotte koja ceka da padne rosa?, pomislila je.Znala je da je narucen u 9:30h kod doktora H. i znala je da nece kasniti. Uvijek je prvi dolazio na uredske sastanke koje je sazivao. Pogledom i prisustvom znao je izazvati osjecaj neadekvatnosti kod kolega, a samo jednom hladnom rijeci pohvale znao je izazvati ushicenje kod tajnica. Upravo zbog te strogosti i autoriteta, bila je ponosna ?to je upravo nju odabrao. Dogodilo se iznenada. Jednog je poslijepodneva predlozio da odu na ranu veceru. Jeli su i pricali o poslu, a zatim je istim, sluzbenim tonom upitao zeli li da uzmu sobu. Pocrvenila je i klimnula glavom, a vec u iducem trenutku gledala je kako uredno slaze svoju odjecu na stolicu ? kravatu, ko?ulju, odijelo, bijelu potko?ulju i gace te odlazi pod tu?. Bio je u kasnim pedesetima, ali to joj nije smetalo. ?evio je sistematski i po unaprijed utvrdenom rasporedu. Nije se bunila. Tek kada bi skinuo sve sa sebe, smjela ga je dotaknuti, zagrliti i poljubiti. Tu?irao se, lijegao u krevet i cekao da isto napravi ona. Zatim bi je poljubio u usta pa u vrat, igrao se njenim grudima i kada bi mu se ucinilo da se dovoljno uzbudila, krenuo bi je lizati. Radio bi to majstorski jezikom, zubima, bockao je sijedim vrhovima bradice i povremeno joj grabio sise. Svr?avala je redovito, snazno i bucno, a on bi, zadovoljan postignutim, tada ?irio njene noge, u?ao i iza?ao nekoliko puta i brzo postigao vruhnac, dok bi mu stimulirala bradavice.Jednom, do dvaput tjedno. Jednom mjesecno vecera ili rucak. Pokloni za Bozic i rodendan. Poneko sluzbeno putovanje. I tako godinama, sve dok nije navr?io ?ezdesetu i poceo gnjaviti sve oko sebe prvim znakovima starenja koje je primjecivao. Brigom o kosi koja se prorijedila. Sastojcima i nuspojavama tableta koje su se pocele mnoziti u maloj koznoj torbici, zbog koje su mu se podsmjehivali iza leda. Bilo je tu i onih znakova koje je primjecivala samo ona. Bilo mu ga je sve teze podignuti, a kada bi i uspjela, rijetko je vi?e bio potpuno cvrst. Trudila se uciniti sve da bi mu to nadoknadila; izmi?ljala je bestidne price o zgodnim kolegicama i pricala mu ih polako, na uho. Izderala je koljena klececi ispod njegovog radnog stola, pu?ila mu, lizala ga, stiskala ga strate?ki za jaja. Jednom ga je cijelog izmasirala nekim mirisnim uljima u hotelskoj sobi u Pragu. Opcenito, naradila se rukama. d**go se jutro, odmoran i elegantan, zaputio na sastanak u sredi?njicu i tamo su mu, jednako elegantno, servirali rask** ugovora i sporazum o otpremnini. Bio im je preskup, prestatican, prestar. Njoj je bio dobar i ona ga je htjela za stalno, ali kad je izgubio funkciju direktora, kao da je izgubio i sve ostale. Vratio se doma onoj svojoj starici i nije reagirao na njene pozive, molbe, cak niti na ucjene. Njemu u inat, spetljala se s nekim dosadnim likom kojeg je novi glavni postavio za financijskog. Naucila se iskopcati mozak dok bi blebetao pa nije bio tako lo?, a bio je i puno mladi, skoro njenih godina. Stajao mu je kao ki?obran.Nije ga vidjela dugo, biti ce uskoro petnaest godina. Nije bila svjesna da je jo? ljuta na njega, dok prije tri mjeseca slucajno nije u redu pred ?alterom poliklinike vidjela onu njegovu kcer, kucku, kako ga narucuje za pregled. Ruzno je ostarila, ali ostala je bahata, glasna i prepoznatljivo ra?cupana. I tako, stari danas dolazi kod onkologa, a paucica ga strpljivo ceka na klupi, skrivena medu staricama. Znatizeljna da vidi njegove bore, drhtaje, mozda i ?tap u rukama. Zeljna da ga pogleda s visoka i pravi se da ga nije prepoznala.Tocno u 9 sati i dvadeset minuta kroz staklena vrata poliklinike u?ao je biv?i glavni direktor ugledne medunarodne kompanije i laganim se korakom uputio najblizem slobodnom sjedi?tu, oslanjajuci se na ?tap. Bez rijeci se obratio svojoj nervoznoj kcerki koja ga je slijedila i pokazao na ?alter, a zatim pazljivo sjeo. Izvadio je rupcic iz dzepa i obrisao naborano tjeme. S d**gog kraja cekaonice ushiceno ga je promatrala jo? uvijek njegova, biv?a tajnica.